Umjetno oko – do 2026

Umjetno oko – do 2026

Od retinalnih implantata do umjetne mrežnice i transplantacije cijelog oka

Ideja o stvaranju umjetnog oka koje bi u potpunosti zamijenilo ljudsko oko i vratilo vid slijepim osobama dugo je pripadala uglavnom znanstvenoj fantastici. Posljednjih desetljeća, međutim, biomedicinski inženjering, mikroelektronika, neuroznanost i umjetna inteligencija postupno su ovu ideju počeli pretvarati u pravi istraživački zadatak.

Danas već postoje implantabilni sustavi koji mogu proizvesti vizualne senzacije putem električne stimulacije mrežnice ili mozga. Također su razvijene umjetne mrežnice koje reproduciraju neke od funkcija biološke mrežnice. Godine 2025. klinički rezultati sustava PRIMA pokazali su vraćanje funkcionalnog središnjeg vida u udjela pacijenata s uznapredovalom makularnom degeneracijom. (New England Journal of Medicine)

U kolovozu 2026. istraživači sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju u Hong Kongu objavili su u Prirodni materijali novi sustav tzv THE-BRENA, koja predstavlja hemisferičnu umjetnu mrežnicu visoke rezolucije sa slikom u punoj boji i vrlo širokim vidnim poljem. (Priroda)

Unatoč ovim impresivnim postignućima, od 2026. godine znanost još uvijek nema umjetno oko koje bi se moglo postaviti na mjesto ljudskog oka i u potpunosti reproducirati njegove funkcije.


Što je zapravo ljudsko oko?

Da bismo razumjeli složenost zadatka, treba imati na umu da oko nije samo biološka kamera.

Ljudsko oko sadrži optički sustav sastavljen od rožnice, leće i drugih struktura koje fokusiraju svjetlost na mrežnicu. Mrežnica, s druge strane, nije jednostavan svjetlosni senzor. To je složeno živčano tkivo koje sadrži fotoreceptore – štapiće i čunjiće – kao i mnoge druge vrste živčanih stanica.

Primljene informacije pretvaraju se u električne signale, koji se djelomično obrađuju već u mrežnici i zatim se putem vidnog živca prenose u mozak.

Stoga cjelovito umjetno oko mora istovremeno rješavati nekoliko različitih inženjerskih i bioloških problema:

  • primiti svjetlo;
  • fokusirati sliku;
  • pretvaranje svjetlosti u električne signale;
  • obraditi vizualne informacije;
  • kodirati ove informacije na način kompatibilan sa živčanim sustavom;
  • za prijenos signala u mozak;
  • za siguran rad u ljudskom tijelu;
  • koristiti minimalnu količinu energije;
  • biti biokompatibilan;
  • i pouzdano funkcionira dugi niz godina.

Posljednji korak – komunikacija s ljudskim mozgom – ostaje jedna od najvećih prepreka stvaranju potpuno funkcionalnog umjetnog oka.


Projekt Argus II – jedan od prvih velikih uspjeha

Jedan od najpoznatijih projekata u području umjetnog vida je Sustav retinalnih proteza Argus II, izvorno razvijen od strane Second Sight Medical Products.

Sustav koristi malu kameru postavljenu na naočale. Kamera prima sliku koju obrađuje vanjski procesor. Informacije se zatim prenose u ugrađeni elektronički sustav koji putem elektroda stimulira mrežnicu.

Argus II je dobio europsko odobrenje za upotrebu kod određenih pacijenata s teškim gubitkom vida zbog retinitis pigmentosa, au veljači 2013. dobio je odobrenje od FDA SAD-a prema proceduri izuzeća humanitarnih uređaja.

Sustav je bio važna demonstracija da elektronički implantat može potaknuti korisnu umjetnu vizualnu percepciju.

Međutim, važno je napomenuti da Argus II nije potpuno umjetno oko.

Sustav ne zamjenjuje optički sustav oka, ne reproducira normalnu mrežnicu i ne pruža prirodan vid.

Također, Argus II više nije trenutni komercijalni sustav. Proizvodnja i prodaja su obustavljene jer su se programeri usredotočili na sljedeću generaciju tehnologije umjetnog vida. (SEK)


Harvard/MIT i subretinalni implantati

Drugi važan istraživački pristup razvili su timovi povezani s Massachusetts Eye and Ear i MIT, uključujući Josepha Rizza i Johna Wyatta.

U ovom pristupu, niz elektroda se postavlja u subretinalni prostor – ispod mrežnice.

Ideja je da se elektronički implantat nalazi bliže prirodnoj strukturi mrežnice i stimulira preostale funkcionalne živčane stanice.

Ovo je bitno drugačiji pristup od sustava koji izravno stimuliraju retinalne ganglijske stanice.

Takvo istraživanje pokazuje jedno od glavnih načela moderne vizualne protetike: umjesto pokušaja obnavljanja cijelog biološkog organa, tehnologija može zaobići oštećeni dio vidnog sustava i prenijeti informacije preostalim funkcionalnim neuralnim strukturama.


PRIMA – nova generacija fotonaponske umjetne mrežnice

Jedan od najzanimljivijih modernih pristupa je PRIMA, koji je izvorno razvio tim Daniela Palankera sa Sveučilišta Stanford.

PRIMA koristi mali subretinalni fotonaponski implantat koji se sastoji od više mikroskopskih fotodioda.

Sustav koristi posebne naočale koje sadrže kameru i optički sustav. Dobivena slika se pretvara u svjetlo blisko infracrvenom i projicira na implantat.

Fotodiode u implantatu pretvaraju svjetlosne impulse u električne signale koji stimuliraju živčane stanice u mrežnici.

Stoga sustav koristi dio prirodne neuralne arhitekture oka, umjesto da ga pokušava u potpunosti zamijeniti.

Klinički rezultati

Rezultati velikog kliničkog ispitivanja PRIMA-e, objavljeni u New England Journal of Medicine, predstavljaju važnu fazu u razvoju retinalnih proteza.

U studiji je ugrađeno 38 pacijenata s geografskom atrofijom zbog makularne degeneracije povezane sa starenjem.

Od 32 pacijenta koji su praćeni nakon 12 mjeseci, 26 – ili 81% – pokazalo je klinički značajno poboljšanje vidne oštrine. (New England Journal of Medicine)

Pri korištenju digitalnog povećanja neki su sudionici postigli vidnu oštrinu koja im omogućuje čitanje teksta, uključujući knjige, naljepnice i druge svakodnevne predmete. (Stanfordska medicina)

Ovo je izuzetno važan rezultat, ali PRIMA opet nije potpuno umjetno oko.

Uspostavlja ograničeni dio vidne funkcije kod određene bolesti i koristi preostali biološki vidni sustav.


Bionic Vision Technologies

Drugi pristup razvio je Bionic Vision Technologies (BVT) u Australiji.

Tvrtka razvija suprahoroidalni sustav gdje se elektrode postavljaju blizu stražnjeg dijela oka bez zamjene samog oka.

Objavljene recenzije elektroničkih retinalnih proteza opisuju rane kliničke rezultate s percepcijom svjetla i funkcionalnim poboljšanjima u podskupini pacijenata. Istodobno, sustav nije dobio regulatorno odobrenje kao široko dostupna zamjena za ljudsko oko. (PubMed Central (PMC))

Tehnologija pokazuje još jedan mogući put do umjetnog vida – električnu stimulaciju vidnog sustava, bez fizičke zamjene cijelog očnog organa.


Orion – zaobilazeći oko

To je još radikalniji pristup Orion sustav vizualne kortikalne proteze.

Umjesto postavljanja elektroničkog implantata u oko, sustav ima za cilj zaobići oštećeno oko i izravno stimulirati vidni korteks mozga.

U ovom pristupu kamera prima informacije o okolini, a elektronički sustav pretvara informacije u električne impulse koji se dovode do implantiranih elektroda u području vidnog korteksa.

To je posebno zanimljivo kod bolesti kod kojih je teško oštećena ne samo mrežnica nego i drugi dijelovi oka.

Prema informacijama koje su objavili programeri, Orionova šestogodišnja rana klinička studija završila je u ožujku 2025., s ciljem sljedeće faze kliničkog razvoja.

Orion pokazuje da buduće “umjetno oko” možda neće biti ograničeno na samo oko. Može predstavljati cijeli sustav:

kamera → procesor → neuronski kod → moždani implantat → vizualni korteks


Nova generacija: THE-BRENA – umjetna mrežnica s punim kolor vidom

U kolovozu 2026. u časopisu Prirodni materijali objavljen je posebno zanimljiv razvoj tima sa Sveučilišta znanosti i tehnologije u Hong Kongu.

Istraživači predstavljaju bioinspirirani sustav tzv THE-BRENA, temeljen na hemisferičnoj umjetnoj mrežnici.

Tehnologija ima:

  • 367 500 piksela;
  • gustoća 1.905 piksela po inču;
  • slika u punoj boji;
  • spektralni raspon od približno 300 do 800 nm;
  • vidno polje preko 160°;
  • obrada pokreta izravno u senzoru. (Priroda)

Posebno je zanimljivo da sustav koristi zakrivljenu, hemisferičnu strukturu sličnu geometriji ljudske mrežnice.

U tradicionalnoj kameri, ravni senzor i optički sustav moraju kompenzirati različite optičke aberacije. Hemisferičnim dizajnom neka od ovih ograničenja mogu se smanjiti.

Sustav je također pokazao značajno smanjenje potrebnog protoka informacija tijekom detekcije pokreta, pri čemu su autori prijavili preko 99,95% niže zahtjeve propusnosti u usporedbi s tradicionalnom obradom temeljenom na okvirima u određenom eksperimentu. (Priroda)

Međutim, važno je naglasiti da je THE-BRENA bioinspirirani umjetni vizualni senzor, a ne umjetno oko ugrađeno u čovjeka.

Ova razlika je bitna.


Prva transplantacija cijelog ljudskog oka

Paralelno s razvojem elektroničkih očiju, razvija se još jedan iznimno zanimljiv znanstveni pristup – transplantacija cijelog biološkog oka.

U svibnju 2023. tim s NYU Langone Health izveo je prvu poznatu uspješnu transplantaciju cijelog ljudskog oka u kombinaciji s transplantacijom dijela lica.

Pacijent Aaron James izgubio je oko i značajan dio lica u jakom strujnom udaru.

Tijekom operacije liječnici transplantiraju cijelo oko, očnu duplju i vidni živac zajedno s ostalim tkivima. Operacija traje oko 21 sat. (NYU Langone Health)

Rezultat je izvanredan sa stajališta transplantacijske medicine.

Transplantirano oko ostaje održivo. Uočena je normalna prokrvljenost i protok krvi u mrežnicu, a neki od fotoreceptora – štapići i čunjići – preživjeli su. (NYU Langone Health)

Ali pacijentu se nije vratio vid s presađenim okom.

Ovo je jedna od najvažnijih znanstvenih činjenica u povijesti transplantacije oka.


Zašto je oporavak vidnog živca tako težak?

Vidni živac nije običan kabel.

Sadrži ogroman broj živčanih vlakana koja povezuju mrežnicu s raznim strukturama u mozgu.

U transplantaciji oka liječnici mogu obnoviti:

  • opskrba krvlju;
  • mehanički položaj oka;
  • anatomske strukture;
  • dio tkiva;
  • funkcioniranje mrežnice.

Ali to ne znači automatski da informacije iz mrežnice mogu dospjeti u mozak na funkcionalan način.

Neophodno je da se živčana vlakna ispravno povežu sa središnjim živčanim sustavom i da se obnove složeni neuralni putovi.

Ovo je jedan od glavnih razloga zašto je transplantirano oko Aarona Jamesa ostalo održivo, ali nije vratilo vid.


Veliki program transplantacije ljudskog oka

Langoneovo postignuće NYU postavlja pozornicu za istraživanje većih razmjera.

Godine 2024. američka Agencija za napredne istraživačke projekte za zdravlje (ARPA-H) pokrenula je program Transplantacija alografta ljudskog oka (THEA) s potencijalnim financiranjem do 132 milijuna USD.

Cilj je razviti metode za uspješnu transplantaciju cijelog ljudskog oka, koje u budućnosti može vratiti vid. (ucihealth.org)

Godine 2025. NYU Langone također je najavio sudjelovanje u velikom projektu s više od 40 znanstvenika, liječnika i predstavnika industrije čiji je cilj učiniti transplantaciju cijelog oka mogućom terapijom za vraćanje vida. (NYU Langone Health)

To pokazuje da znanost više ne razmatra transplantaciju cijelog oka kao teoretsku mogućnost.


Elektroničko umjetno oko naspram biološke transplantacije

Dva su glavna pristupa bitno različita.

Elektronsko umjetno oko pokušava zamijeniti funkciju biološkog vizualnog sustava putem elektronike, senzora, računalnih algoritama i neurostimulacije.

Transplantacija cijelog oka pokušava sačuvati biološki vidni organ i obnoviti njegovu vezu sa živčanim sustavom.

U budućnosti je moguće kombinirati ova dva pristupa.

Na primjer, budući sustav može uključivati:

umjetna optika → umjetna mrežnica → neuralno sučelje → vidni živac → mozak

ili:

kamera → AI obrada → moždani implantat → vizualni korteks

Treća opcija je biološki transplantirano oko potpomognuto regenerativnom medicinom i tehnologijama popravka vidnog živca.


Što nedostaje modernom umjetnom oku?

Unatoč ogromnom napretku, postoji temeljna razlika između moderne protetike i ljudskog vida.

Ljudsko oko i mozak rade kao jedan sustav.

Ljudska mrežnica obavlja složenu prethodnu obradu vizualnih informacija čak i prije nego što signali stignu do mozga. Sustav ima ogroman dinamički raspon, prilagođava se osvjetljenju, detektira kretanje, boju i kontrast te kontinuirano radi uz iznimno nisku potrošnju energije.

Moderne elektroničke proteze još ne mogu reproducirati svu tu funkcionalnost.

U mnogima od njih vizualna percepcija ograničena je na svjetlosne točke, oblike, konture ili slike relativno niske rezolucije.

PRIMA predstavlja značajan korak naprijed jer nekim pacijentima omogućuje čitanje teksta, ali također ne vraća normalan vid. (New England Journal of Medicine)


Može li umjetno oko postati bolje od ljudskog?

Iz inženjerske perspektive, to je konceptualno moguće.

Budući sustav umjetnog vida mogao bi potencijalno vidjeti u rasponima izvan ljudskog vidljivog spektra, na primjer u području bliskom infracrvenom.

Mogla je imati:

  • optički ili digitalni zoom;
  • automatsko pojačanje pri slabom osvjetljenju;
  • infracrveni vid;
  • ultraširoko vidno polje;
  • AI prepoznavanje objekata;
  • izravno mjerenje udaljenosti;
  • snimanje slike;
  • bežična komunikacija;
  • adaptivna optika.

U tom smislu, buduće umjetno oko može biti ne samo kopija ljudskog oka, već bionički sustav vida sa mogućnostima koje prirodni vid ne posjeduje.

Međutim, to je još uvijek znanstvena i tehnološka perspektiva, a ne klinička stvarnost.


Stanje tehnologije u 2026

Od rujna 2026. može se razlikovati nekoliko različitih razina razvoja:

TehnologijaStanje
Argus IIPovijesno dokazana retinalna proteza; proizvodnja je prekinuta
PRIMAKlinički dokazana tehnologija za vraćanje ograničenog funkcionalnog vida
Bionic Vision TechnologiesRazvoj implantabilnih sustava za umjetni vid
OrionRazvoj kortikalne vizualne proteze
THE-BRENAUmjetna mrežnica/vizualni senzor visoke razlučivosti inspiriran biološkim djelovanjem
Transplantacija cijelog okaDokazano kod čovjeka, ali bez oporavka vida
Potpuno funkcionalno elektroničko umjetno okoJoš nije postignuto

Sljedeća velika granica – veza između stroja i mozga

Glavni problem više nije samo stvaranje kamere koja izgleda kao ljudsko oko.

Moderna mikroelektronika može stvoriti iznimno osjetljive vizualne senzore. Novi hemisferični senzori mogu čak oponašati geometriju mrežnice i obraditi vizualne informacije izravno u senzoru. (Priroda)

Pravi izazov je stvaranje neuralno sučelje, koji može pouzdano prevesti elektroničku sliku u neuralne signale razumljive ljudskom mozgu.

Ovo zahtijeva razumijevanje ne samo optike, već i:

  • neurofiziologija;
  • neuronsko kodiranje;
  • sinaptička obrada;
  • plastičnost mozga;
  • regeneracija živčanog tkiva;
  • biokompatibilni materijali;
  • mikroelektronika;
  • umjetna inteligencija.

Zato je umjetno oko puno više od obične kamere postavljene u ljudsku orbitu.


Zaključak

Razvoj umjetnog vida posljednjih je desetljeća pokazao izuzetan napredak.

Argus II je dokazao da elektronski sustav može stvoriti umjetnu vizualnu percepciju. PRIMA je napravila još jedan veliki korak demonstrirajući obnovu funkcionalnog središnjeg vida u podskupini pacijenata s teškom makularnom degeneracijom. Kortikalni sustavi poput Oriona traže način da zaobiđu oštećeno oko i izravno stupe u interakciju s mozgom. U međuvremenu, nove umjetne mrežnice inspirirane biološkom, poput THE-BRENA, objavljene 2026., pokazuju koliko se brzo razvija sama tehnologija vizualnih senzora. (New England Journal of Medicine)

Paralelno s tim, prva transplantacija cijelog ljudskog oka pokazala je da je moguće presaditi i sam očni organ i ostati sposoban za život, no vraćanje vida zahtijeva uspješno uspostavljanje izuzetno složene veze između oka i mozga. (NYU Langone Health)

Stoga do 2026. još uvijek ne postoji umjetno oko koje može u potpunosti zamijeniti ljudsko oko i vratiti normalan ljudski vid.

No, znanstvena slika već je drugačija nego prije deset ili dvadeset godina.

Danas znanstvenici imaju aktivne retinalne proteze, umjetne mrežnice, moždana sučelja, bio-inspirirane vizualne senzore visoke rezolucije i prvi dokazani slučaj presađenog cijelog ljudskog oka.

Sljedeći veliki korak bit će spajanje ovih tehnologija u jedan sustav koji ne samo da percipira svjetlost, već je pretvara u potpuna vizualna percepcija razumljiva ljudskom mozgu.

Tada umjetno oko više neće biti samo proteza.

Bit će to novi tip bionički vidni organ.

Ostavite odgovor